Rage, rage against the dying of the light

Kad se osjećam sjebano pomažu mi tri stvari. Razgovor, pisanje i dobra glazba. S obzirom na to da je skoro tri ujutro, prvo ne dolazi u obzir pa sam odlučila iskoristiti ostalu municiju.
Otkako sam odlučila napisati ovaj post i otkako su mi se misli počele formirati u nešto što ću objaviti, smirila sam se i prestala sam plakati.

Ne znam uopće kako da počnem. Imam par osnovnih misli koje sam htjela izraziti u ovom postu, ali preumorna sam da bih ih uspješno složila u neku koherentnu cjelinu (iako su ideje koje imam o istoj stvari).

Sad kad sam počela pisati ovaj post, i kad sam se smirila, više uopće ne osjećam potrebu pisati ono zbog čega sam se ustala iz kreveta, posegnula za pljugom i upalila laptop, te gurnula mp3 u uši. Ne, nije sve u redu. Neke su stvari nepopravljive, ne mogu utjecati na njih, niti mogu promijeniti činjenicu da će me te iste progoniti vjerojatno veći dio života.

Ipak, trenutačno ne vidim onaj smisao koji sam vidjela kad sam ušla u blog editor. Smirila sam se samo razmišljajući o pisanju ovog posta, čije je pisanje trebalo omogućiti upravo to što je već postignuto.

Umorna sam ko konj. Mrzim PMS. Ne volim se bojati nekih nepredvidivih događaja. I mrzim kad mi se razbije iluzija o kontroli koju imam. Tko na kraju ima kontrolu nad ičim? Kontroliram jedan mali dio svog života, svoju zonu. I, jebat ga, s tim se da živjeti.

Sad ću odustati od ovog posta, zatvorit ću oči i nastaviti slušati Album 1.

Otkako sam čula našeg cijenjenog premijera dr. Ivu Sanadera da veselo, tijekom izjave novinarima koristi tu prekrasnu, narodnu, toplo mi je oko srca kad god idem na wc.
Ipak, u zadnje vrijeme, neka tri - četiri mjeseca, shvaćam da se Ivo nije šalio kad je rekao piškiću-kakiću. Naime, on je bio smrtno ozbiljan. Bio je toliko ozbiljan da je spomenuti nuždni model primijenio na svoju vladavinu (ili ako baš hoćete na vladavinu Vlade RH, iako je to ipak samo njegova vladavina).
Prvi primjer Piškiću-kakiću modela hrvatska je javnost mogla vidjeti u Antidiskriminacijskom zakonu. Predlože, usvoje....ali onda odluče da im više nije tako dobar i mio, pa se ograđuju od njega, i kakiju naveliko.
Nedavni primjer je Facebook. Prvo ćemo privoditi zločeste kršitelje javnog reda i mira, onda ćemo im se ispričati, jer ipak nismo htjeli piškit nego kakit.

Eto, nakon zločestih studenata koji su 'pali' u policijskoj akciji Indeks, napokon su na repertoar hrvatske policije došli i članovi zloglasnog Facebooka. Bilo je i vrijeme!!!!
Svi mi pošteni građani, koji nemamo mišljenje o političkoj i represivnoj situaciji u državi smo sigurni. Ne boj te se! Nas neće dirati.
Opaki članovi Facebooka koji su na meti, čuvajte se. Svi oni koji su na flixteru odabrali krive filmove, svi vi koji čitate krive knjige i slušate krivu glazbu, napokon ćete biti procesuirani. Napokon, nakon duge i mukotrpne demokracije nastupa stanje o kojem smo svi sanjali. Loša mišljenja se kažnjavaju. Nepravilne misaone procese preusmjeravaju policijski dužnosnici.
Hvala Bogu! Više nema ironije. Polako zaustavljamo i parodiju.
Uskoro, kad se Facebook očisti od nepodobnih policijski službenici će po zapovijedi lunjati forumima i surfati po cijeli dan u potrazi za onima koji ne razmišljaju pravilno.
Ubojice će lutati ulicama, bakice iz susjedstva ostajat će bez penzija, cijena kruha i dalje će rasti, korumpirani političari, liječnici i profesori ordinirat će kao i uvijek, ali samo ako paze što misle, o kome to misle i gdje izražavaju to mišljenje.

Free, free at last, mater vam vašu.

Sutra navečer Dragi i ja idemo u garsonjeru. Ako Bog da. Odnosno ako Beba (moja najbolja frendica) da. The G-Spot je jedno šarmantno mjesto u staroj zgradi, debelih zidova, visokih stropova i još višeg postotka vlažnosti u zraku (i ovo ne mislim da onaj perverzan način, molila bih lijepo). Temperatura u G-u je barem tri stupnja niža od one na ulici, i se moguće zagrijati samo na konvencionalan način. U četvrtak sam si dah vidjela tamo. Pitam se od čega stalno kašljucam?! G-u definitivno treba hitno čišćenje, tako da ću morati nešto organizirati s Bebom kad joj kolokviji napokon završe. Strah me da ne pokupim neku ružnu boleštinu ili astmu (nije da je astma lijepa, ili da nije bolest, al dobro).
Krevet u G-u je apsolutno užasan. Škripi, pleše, federi su u banani. Ali svejedno, čovjeku priraste srcu zbog dostupnosti i zbog nekih drugih stvari. Televizija je totalna katastrofa i ona dva programa koja hvata su obično ljubičasti, zeleni ili arterijski crveni.
U zadnje vrijeme furam sa sobom laptop. Sve je počelo kad sam morala prevesti nekih 50ak str, a Dragi,koji jako dobro spika engleski i hrvatski, mi je trebao pomoći.
Laptop nam sad služi za gledanje filmova dok čekamo da se temperatura izjednači s onom na ulici. Zadnji put smo posudili Starship Troopers 3 (s Casperom van Dienom), ali ga nismo uspjeli pogledati jer susjed nije bio online, pa nisam mogla skinuti codec za reprodukciju u GOMplayeru. Drekec.
Zato sad pišem s laptopa koji sad reproducira sve postojeće formate, i one abecedne nastavke koji dolaze iza točkice.
Sutra, Anakonda s Davidom Hasselhoffom. Ne mogu odoljeti. Moram to pogledati. Uostalom, koliko loše može biti? Lošije od Caspera van Diena i Jolene Blalock u trećem nastavku Svemirskih vojnika? Ja se nadam. Svemirski su dobro producirani treš. Nadam se da je Anakonda snimljena sa 1000$ budžeta, od kojih je 500 išlo Davidu za honorar.